Tamnič

Selo Tamnič nalazi se u Negotinskoj krajini-istočna Srbija uz reku Timok i granicu sa Bugarskom na 280 km od Beograda na lokalnom putu Negotin – Zaječar.

Crkva Svete Trojice - Tamnič. Podigao je Pavle Tanić 1837. godina

Najtoplija leta +40c i najhladnije zime -30c čine da ovaj kraj ima najizrazitiji oblik kontinentalne klime. Medjutim ovaj kako ga nazivaju srpski Sibir ima prosečno 265 sunčanih dana u godini što ga svrstava u jedinstvene regione u svetu za gajenje sorti za crvena vina. Geografski ovaj region nalazi se na istoj geografskoj širini kao Bretanja u Francuskoj.

Bavljenje vinogradarstvom i vinarstvom na ovim prostorima seže u daleku prošlost.

Poznato je, a u raznim medijima mogu se pronaći idilični opisi vinskih podruma – pimnica u selima Rajac, Rogljevo i Smedovac, čuti lamenti nad divnim crvenim vinom, priče o dvorovima na kojima se pilo i nagradama koje je osvajalo. Mnoga obeležja govore o tome.

Predpostavlja se da je Tamnič dobio naziv po šumi Tamna u koju se lokalno stanovništo sklonilo pred najezdom Turaka

Od nekada naprednog vinogradaskog sela sa preko 1800 stanovnika u Tamniču danas pokušva da preživi 250 duša. Međutim po brzini kojom se puni seosko groblje to im sve teže polazi za rukom. Tih 250 prosečne je starosti iznad 60 godina i zasigurno neće jos dugo odolevati zubu vremena i čudima prirode. Ti potomci dobrih vinara, trgovaca, hrabrih Solunaca koje pokri teška koprena komunizma, socijalizma, demokratije i svih ostalih ludosti i zala koja pohodiše Srbiju, danas ne da ne radi nego sa skepsom gleda na svakog ko pokusa bilo šta što se razlikuje od ispijanja piva, a pena tog plemenitog napitka pomaze im da zaborave šta su bili i od kojih su i lakse podnesu to što su sada.

Idi na vrh